Preventiva:

Kao preventivu u odžavanju zdravlja ptica koristimo ESB₃-30% koji se prema uputstvu daje 1g na 1 litru vode. Dobro ga je otopiti u čaši mlake vode (nikako tople ili vruće!). U tu svrhu daje se pet dana i to u slijedećim razdobljima:

1. prije sezone parenja,

2. u osamostaljivanju, tj. odvajanju mladunaca od roditelja,

3. neposredno prije promjene perja,

4. poslije izložbi.

Neki uzgajatelji kao preventivu daju veću dozu preparata: 1,2 g na 1 litru vode. Drugi pak daju ovaj preparat svaki mjesec dana tijekom cijele godine. Ova učestalost preventivnog djelovanja osobito je prisutna kod nekih uzgajatelja sibirskih češljugara (Carduelis carduelis major) jer su oni poznati po osjetljivosti na crijevne bakterije. Takav pristup preventivno djelovanju jest dvojben. Svaki lijek pa tako i ESB₃-30% uz pozitivno djelovanje ima i negativa učinak. Osim na štetne bakterije u probavno traktu djeluje negativno na korisnu crijevnu floru koja ima značajan učinak na stvaranje imuniteta. To znači da umanjujemo imunitet i dolazimo u situaciju da više ne možemo uzgajati ptice bez sve češće uporabe medikamenata. To je taj začarani krug koji postaje uopće prisutan u uzgoju.

Poslije uporabe lijeka obavezno treba naći načina da oporavimo crijevnu floru koja je svakako oštećena. U tu svrhu koristimo preparate kao što je Bio-Digest i Probi-Zyme ili pak probiotike za ljudsku uporabu.

Ne može se negirati da i oni uzgajatelji koji koriste veće doze ESB₃-30% također imaju uspjeha u uzgoju češljugara, samo je pitanje koliko su njihove ptice sposobne za daljnju reprodukciju.

Liječenje:

Liječenje ptica je najbolje provoditi nakon analize stolice, brisa grla i kloake oboljele ptice što se vrlo uspješno provodi na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, Zavodu za bolesti peradi. Točna dijagnoza je garancija uspjeha kojem svakako bitno pridonosi opažanje bolesti na vrijeme i rani početak liječenja. Nažalost znamo da se ovaj prije opisani postupak u praksi ne provodi često već ptice liječimo nasumce.

Ako liječimo pomoću ESB₃-30%, propisana doza je 1,2 g na 1 litru vode tijekom 7 dana. Često se koriste veće doze od propisane o čemu opet možemo raspravljati. Poslije svakog tretmana ESB₃-30% svakako treba dati neki multivitaminski preparat. Vitamini djeluju pozitivno na oporavak oštećene crijevne flore uz već prije navedene preparate.

Važno je naglasiti kako preventivno možemo djelovati održavanjem čistoće pribora, kaveza i prostora u kojem borave ptice. Stoga na kraju naročito ističem onu poznatu: 'Čistoće je pola zdravlja!'.

Napomena: Umjesto ESB₃-30% ista firma (NOVARTIS, Basel, Švicarska) sada proizvodi preparat 'COSUMIX+120'

(aktivne tvari:

- Sulfaclorpyridazin - Na

- Trimethoprim)

Zaključak:

Za kraj možemo zaključiti kako do uspjeha u uzgoju nije jednostavno doći. Potrebne su kvalitetne ptice, vrijedne uzgojne životinje koje moraju biti tijekom cijele godine održavane u top-kondiciji. Samo takve ptice mogu dati dobre, kvalitetne i vitalne mladunce. Da bi se to postiglo potrebno je znanje, iskustvo, kvalitetna hrana, entuzijazam, malo sreće i puno ljubavi i truda.

Uzgoj u letarci dopušta zanimljiv uvid u ponašanje i život ove ptičje vrste. Češljugar je drag i nadasve lijep ljubimac, koji još k tome raspolaže ugodnim, živahnim i vedrim pjevom.

Svoju popularnost među njemačkim uzgajateljima između ostalog češljugar zahvaljuje i bojama crno-crveno-žutoj koje su ujedno i boje Njemačke zastave. Njegovo latinsko ime Carduelis carduelis daje cijeloj podvrsti zebovki ime Carduelinae.

Češljugar je ornitolozima zanimljiv i jedinstven jer je on moderna vrsta, točnije rečeno evolucijski predstavlja mlađu vrstu ptica. Među svim domaćim 'šumskim pticama' (divljim pticama) je najšarenija. Blista u mnogim bojama. Samo kod njega - i to jedinstveno - su oznake strogo ograničene i crvena lipokromska maska je jasno ocrtana kao i žute lipokromske oznake na krilima. Donja strana tijela je rasvijetljena. Carduelis carduelis major ima još izraženija ova obilježja.

Češljugar kao uostalom i mnoge zebovke u prvim danima života svojih mladunaca gutaju njihovu stolicu. To je svakako nešto više od higijene gnijezda. Poznati biolog sa Sveučilišta U Achenu E Glück je pažljivo istražio ovu pojavu. Stolica mladunaca je obavijena otpornom sluzi zbog čega bi je roditelji mogli naposlijetku odnijeti daleko od gnijezda. Ali zašto to ne čine u najranijoj mladosti svojih potomaka? Stolica mladih čučavaca jest prehrambeno previše vrijedna da bi je roditelji samo tako razbacivali. U prvim danima nakon izlijeganja probavni trakt još nije dovoljno učinkovit. Zbog toga stolica mladunaca sadrži još puno hranjivih tvari koje mogu biti ponovo iskorištene. Na ovu činjenicu ukazuje ahenski biolog nakon temeljitog istraživanja.

Kada se izvale mladi češljugari ženka još nekoliko dana ostaje sjediti na gnijezdu kako bi grijala mladunce dok malo ne ojačaju. Za to će vrijeme mužjak hraniti ženku. Dvadeset do četrdeset puta dnevno on hrani ženku i iz volje joj daje sjeme maslačka, strička, različka i drugih korova koje pobire na livadama u okolici. Ženka tako dobivenu hranu dijeli mladuncima u manjim porcijama. Istražujući tu pojavu istaknuti biolog brao je biljke u mliječnoj zriobi i njima hranio češljugare u ispitnoj skupini. Odraslim pticama ova je hrana lako probavljiva i oni koriste 91% energije sadržane u sjemenkama. U njihovoj stolici stoga ostaje samo još malo hranjivih tvari tj. oko 16 kJ po gramu suhe tvari. Naprotiv stolica mladih češljugara u prva četiri dana starosti sadrži više od trideset ponekad čak i više od pedeset kJ po gramu. Skoro svu ovu stolicu, još bogatu hranjivim tvarima, roditelji će marljivo progutati. Takvom reciklažom mladunci će naročito dobro probaviti neiskorištene tvari. (Ovdje to nije navedeno ali ja smatram da postoji još jedan razlog zašto je potrebna opisana reciklaža. Vraćanjem stolice u probavni trakt mladunaca obogaćuje se crijevna flora koja pak pospješuje probavu - op. prev.).

Tjedan dana kasnije mladunci probavljaju hranu skoro jednako djelotvorno kao i njihovi roditelji. Revnost kojom roditelji gutaju stolicu mladunaca prestaje odjednom. Mladunci sada odlažu stolicu na rub gnijezda. Ovo saznaje temeljeno na dokazima potvrđeno eksperimentom očigledno, uz sve navedeno, još k tome optimalno štedi rad roditelja.

U ovom članku g. Pütz opisuje posjet poznatom uzgajatelju u Njemačkoj g. Robertu Benderu iz Limburga. O njemu kaže slijedeće: Uzgojni prijatelj Robert Bender je već godinama poznat u krugovima uzgajatelja ptica. Poznat je po uspjesima na izložbama, a naročito kao veliki zaljubljenik u češljugare.

Njegovi su češljugari smješteni u velike letarke. Natkrivene su, kako kaže sam g. Bender, samo zato kako bi njemu za nevremena bio olakšan pristup do ptica. Dakle, ovi su češljugari držani tako reći u slobodnoj prirodi. Ptice pjevaju glasno i za vrijeme snimanja za časopis. Sve su ptice, također i mutacije, robusne i očito se dobro osjećaju u takvim uvjetima. Za prečke koristi prirodne grane različite tvrdoće. Na betonskom podu (kako ne bi mogli ulaziti glodavci), nalazi se pijesak. Uz to na raspolaganju je grit kojeg ptice mogu uzimati po želji.

Kao zdrav temelj uspješnog uzgoja češljugara g. Bender navodi kako je naročito važno svaku pojedinu pticu svakodnevno dobro promotriti. Dakle ne baciti samo kratak pogled na njih već svaku pticu pažljivo promotriti. Tako ćemo se osvjedočiti da se sve ptice u redu.

Od 35 pari češljugara u uzgoju 1997 godine dobio je ukupno 225 mladih ptica. Uspjehu svakako bitno pridonosi i omogućavanje samostalnog odabira partnera u zajedničkoj zimskoj letarci. Harmonija uzgojnih parova je od velike važnosti za uspješan uzgoj. Kao materijal za gradnju gnijezda koristi vatu, šarpiju, kokosova vlakna. Za zaštitu od pogleda oko gnijezda stavlja grančice umjetnog božićnog drvca koje koristi samo jednu sezonu.

Sjemenska hrana: svjetla perila, niger, sjeme strička (Distelsamen, lat. Cirsium spp.). Konoplju daje samo u vrijeme promjene perja u zasebnim posudicama. Daje vitaminski preparat Nekton - Tonik K u malim posudicama kako bi ih ptice mogle uzimati po želji. Uvijek stavlja samo malo tog preparata. U knjizi o uzgoju češljugara talijanskog autora Giorgia Bassegia ovaj se preparat također spominje.

Uzgojna hrana: Kao uzgojnu hranu ovaj uzgajatelj koristi 50% gotove jajne smjese + 50% tvrdo kuhanih kokošjih jaja, u što primješa malo naribane mrkve. Sve to zajedno izmiješano daje vlažno - rahlu smjesu. U tu hranu često pridodaje sitno narezanog lista maslačka. Naravno da posebno daje i glavice maslačka odrezanih vrhova. Dnevno - tako dugo dok nema mraza - stavlja komad mrkve među žice koju ptice, kada nauče, rado kljucaju. Sjemene stapke noćurka su također prisutne u letarkama, da bi ptice uz hranu imale i zanimaciju.

G. Pützu je naročito zapeo za oko bijeli češljugar sa žutim oznakama na krilima i s malo zlatnog perja na glavi. Ima crne oči, dakle nije albino. Kako je dobiven? Prije deset godina u Italiji se parilo šarene češljugare upravo s ciljem dobivanja bijele ptice ili barem takove koja bi imala što manje šarenila. Već na svjetskoj izložbi u Münchenu 1972. godine prvi put je izložen gotovo bijeli češljugar. Sparivanjem bijelog s uobičajeno obojanim dobivaju se šarene ptice. Prva i najčešća bjelina koja se javlja iz takvog parenja je bijelo grlo, bijela pera u krilima i repu. Javljaju se i svijetli nokti. Nakon toga parimo šarene ptice međusobno i tako do pojave bijelog češljugara. Naravno da taj dugotrajan postupak više nije potreban jer ćemo pariti bijele češljugare međusobno.

G. Pütz dalje navodi kako je kod g. Bendera prvi put vidio žutog češljugara. Taj češljugar ima inače bijele partije na prsima obojene žuto. Smeđa boja prsiju protkana je žutom bojom i zato je znatno intenzivnija i tamnija. Leđa dobivaju zelenkasti preljev. Radi se o dominantnom nasljednom svojstvu.

Perla češljugari (perla - biser) imaju veliko perje 'isperlano' (bisernasto). To se svojstvo pojavilo na jednoj sivokriloj ptici. Noge i nokti su svijetli. Sparivanje takvog češljugara s normalom dobivaju se potomci normalno obojeni, jedino je paperje svjetlo sivo. Dakle, svojstvo je recesivno. Njihovim međusobnim sparivanjem dobit ćemo oi 'perla' češljugare.

Razliku između pastelnog češljugara i dvostruko pastelnog češljugara g. Bender ovako objašnjava. Npr. ahat pastel ima leđa žućkasto siva do srebrno siva, a krila su nešto svijetlija nego kod uobičajeno obojanih ptica. A kod duplog pastela veliko krilno i repno perje je jako svijetlo.

Osim već navednih g. Bender posjeduje i smeđu mutaciju češljugara. Uskoro se očekuju nove mutacije, stoga je neophodna edukacija sudaca o ovoj materiji. (To je bila 1998. godina. Danas, 2007. godine postoje i slijedeće mutacije češljugra: satenska, eumska, izabelna i opalna. - op. prev.)

U ovom članku g. Paul Pütz opisuje iskustva g. Jürgena Junga kojeg je posjetio u njegovu domu u Hadamaru kraj Limburga. G. Jung je poznati uzgajatelj češljugara i drugih carduelida (zebovki) u Njemačkoj. On je i predsjednik 'Cardueliden Klub Westerwald 1989'.

Taj gospodin navodi kako je uzgoj naših ptica vrlo skup i to zbog skupe sjemenske hrane. Stoga trebamo obratiti naročito pozornost na kvalitetu iste prilikom kupnje. Sjemensku mješanicu daje prema svom nahođenju i iskustvu kako bi ove bile što bolje prilagođene pojedinoj vrsti ptica. Sjemensku mješanicu za šumske ptice ovaj uzgajatelj ne koristi. Umjesto nje daje sjeme šumskog drveća ili njihove pojedine komponente. Prije kupnje svako će sjeme dobro promotriti i pažljivo odabrati. Prečesto ptice ostavljaju sjemenje a da ne bismo barem po izgledu pokušali utvrditi kvalitetu. Dobru, zdravu, kvalitetnu hranu ptice pojedu do zadnje sjemenke. G. Jung hrani svoje ptice i klijavom hranom koju isto tako dopunjuje i prilagođava pojedinoj vrsti ptica. Iako je ptice rado jedu on je daje samo u malim količinama.

Sva literatura i iskustva govore da češljugari u uzgoju imaju naročitu potrebu za glavicama maslačka, tj. sjemenjem maslačka u mliječnoj zriobi. Ali ovog nema uvijek u prirodi kada je to nama, našim češljugarima potrebno, tj. kada se legu mladi ptići. Stoga, u intenzivnom uzgoju uvijek moramo imati zalihu ove hrane. Škarama ćemo sa glavica odstraniti vrh, složiti porcije za dnevnu potrebu i zamrznuti u ledenicu. Nakon vađenja zamrznutih glavica maslačka iz ledenice one potamne, gotovo pocrne. To ne mora biti tako. Porciju glavica treba izvaditi iz ledenice 24 sata prije korištenja i staviti u hladnjak. Tu će se postupno odmrzavati i polako gubiti vlagu. Sat prije davanja pticama izvadimo ih na sobnu temperaturu. Boja se neće bitno promijeniti, a sjemenke u glavicama će biti savršene.Ptice će ih rado jesti i njima dobro i obilno hraniti mladunce. U proljeće kada je maslačak sveprisutan trebamo skrbiti ne samo o tekućoj uzgojnoj godini, već i o sveopćoj opskrbi ovom nezamjenjivom biljkom u uzgoju češljugara. To je pravo vrijeme da se stvori zaliha i pospremi u ledenicu.

U nepovoljnim godinama kada maslačka nema dovoljno, a nisu stvorene zalihe, uzgajatelji su prisiljeni odlaziti na veće udaljenosti kako bi pribavili dovoljne količine. G. Jung u uzgoju hrani svoje ptice tri puta dnevno. Zelenje koje brzo vene (npr. mišjakinja) je vrlo opasno i treba ga brzo zamijeniti svježim biljkama.

U uzgojnom pticama je potrebna i hrana životinjskog podrijetla. Ovaj uzgajatelj ih daje u obliku lutke crva brašnara i lisnih ušiju. Većim pticama; velika rujnica (Pinicola enucleator), kavkaska rujnica (Carpodacus rubicilla) daje i skakavce. Skakavce stavlja u letarku u staklenom terariju (naravno bez vode i sa zemljom na dnu), kako ovi ne bi mogli pobjeći. Njegove ptice to već zanju, odmah ulijeću u terarij, brzo ih hvataju i pohlepno jedu.

Od crva brašnara prvenstveno koristi lutke dok su u mekoj ovojnici jer tvrde hitinske ovojnice često dovode do probavnih smetnji ptica. Hranom vitaminizira crve brašnare dakle i njihove lutke, kako bi preko njih ptice dobile vitamine. Kao naročitu poslasticu pticama daje zelene lisne uši. Ukazuje na činjenicu da se zelene lisne uši češće javljaju kao plavo-sivi soj. Najčešće ih pronalazi na lišću i stabljikama repice. Puno lakše pronalazimo crne lisne uši, ali ptice ih ne vole.

G. Jung pticama daje znatne količine raznovrsnog poluzrelog sjemenja koje ubire u prirodi. Za davanje ovog bilja koristi mali stolić na kojemu je ploča izbušena raznim dimenzijama svrdla za drvo. Tako nastanu rupe različitih promjera u koje uvlači stručak biljke. Biljke su tako u uspravnom položaju i lako dostupne pticama sa svih strana. Od poluzrelog sjemenja češljugarima daje različak (Centaurea cyanus), Flockenblumen (Centaurea jacea), Mariendistel (vrsta uvoznog strička) kojeg on očito sije na svom posjedu. Ova biljka ima vrlo oštre bodlje koje odstranjuje škarama, kako se ptice ne bi ozlijedile. Naravno da je i prije spomenuti maslačak u velikim količinama.

Od mineralne hrane daje sipinu kost, minerale za golubove (tzv. golublji kolač), pijesak i mljevene ljuske kuhanih kokošjih jaja. Ljuske kokošjih jaja imaju prednost, naročito za češljugare, ispred ostalih mineralnih preparata. Još daje šumsku zemlju, a najbolje je iz bukove šume. Na dno letarki stavlja pijesak, kojeg zimi zamijeni sa hygro paletama koje dobro upijaju vlagu. A na početku uzgojnog perioda na dno stavlja šumsku zemlju.

Gospodin Jürgen Marek češljugare uzgaja više od 10 godina. On u svom tekstu ne razdvaja podvrste češljugara (npr. Carduelis Carduelis Major od drugih podvrsta), jer je to za uzgoj i njegu ovih ptica nebitno, budući da su njihova prehrana i uzgoj u pokušaju domestificiranja identični. Drži ih na lođi u letarkama širine 0,65 m, dubine 1,25m i visine 2,30m. Lođa je otvorena cijele godine. Iz njegovog teksta izdvojio sam one dijelove koji će našim uzgajateljima biti od koristi.

Češljugari su poznati, kao i mnoge nedomestificirane ptice da oni sami odabiru partnere. Stoga im treba osigurati makar i minimalnu mogućnost samoizbora. Jednoj ženki u letarki pridružujemo najmanje dva mužjaka ili pak jednom mužjaku najmanje dvije ženke. Ako to učinimo početkom zime već u veljači primjećujemo prve znakove simpatija koje se izražavaju u traženju kontakta kljunovima. Početkom proljeća primjećujemo, karakteristično za češljugare, horizontalno zakretanje tijelom (lijevo-desno) s istovremenim spuštanjem krila i širenjem repa. Usklađivanje u fazi uparivanja (samostalnog izbora partnera) , počinje onda kada partner sjedi nasuprot u istovjetnoj poziciji i usklađenih pokreta. Zatim se često prate zajedničkim letom s jedne pozicije na drugu.

Približavanjem parenja, pojačavanjem nagona, netrpeljivost prema suparnicima jača i sada treba odvojiti parove. Iskustvo g. Mareka govori kako s parenjem možemo računati u drugoj polovici travnja. Prvi nasad bude položen početkom svibnja. Ove navode potvrđuje njegova evidencija koju vodi pedantno, a odnosi se na cjelogodišnje držanje ptica u vanjskim uvjetima. U sobnom držanju ptica, parenje i nesenje jaja počinje ranije, ali ishod je nesiguran. Broj neoplođenih jaja je tada vrlo visok.

Pokazuju li ptice interes za gradnju gnijezda dajemo im na raspolaganje mahovinu, suhu travu, životinjsku dlaku, kozmetički vatu, pamuk (može i 'pamuk' topole, ciganskog perja, vrbe, šaša - op. prev.). Vata, pamuk i životinjske dlake, osim za gradnju gnijezda, služe i za 'nagovaranje' partnera, tako da ih ptice čupaju i nose amo-tamo po letarci.

G. Marek koristi plastična gnijezda za kanarince stasa. Gnijezdo stavi u prednji dio letarke ispod krova na gredu za koju ga pričvrsti vijkom. Kako bi se parovi privikli na gnijezdo on drži dva gnijezda cijele godine u svakoj letarci. Početkom gniježđenja vadi stara gnijezda i postavlja novo. Ako zbog bilo kojeg razloga nije postavio plastično gnijezdo tada bi njegovi češljugari uvijek koristili borove grane (koje stavlja radi dekoracije) kao podlogu za gnijezdo. Nesenje jaja se odvija u jutarnjim satima, u pravilu oko sedam sati. Nasad većinom broji pet jaja, rijetko četiri.

Ponašanje mužjaka prema partnerici za vrijeme ležanja na jajima je različito i jako individualno. Raspon ponašanja seže od potpune ravnodušnosti do osobite brižljivosti, a očitava se u hranjenju partnerice u gnijezdu, čestim obilaskom, praćenjem pri izlijetanju iz gnijezda, dakle sudjelovanjem baš u svemu.

Dvanaestog do četrnaestog dana vale se pilići. Tada se opaža veća aktivnost hranjenja koje se slijedećih dana još intenzivira. Partner hrani svoju ženku na gnijezdu, tako da ona ne mora napuštati gnijezdo zbog uzimanja hrane. Izlazi samo zbog pijenja vode i nužde. Negdje oko četvrtog dana ženka preuzima kompletnu obvezu hranjenja i radi uzimanja hrane napušta gnijezdo. Time je mužjaku omogućeno direktno hranjenje potomstva.

Važnu ulogu u uzgoju češljugara ima davanje poluzrelog sjemenja divljih korova i trava. Ako se roditeljima nude odgovarajuće biljke u dostatnim količinama i hranjenje će biti obilatije. Poluzrelo sjemenja maslačka (može i čuvano u zamrzivaču), davano u velikim količinama, ima naročitu ulogu u ishrani mladunaca. Prirodna hrana je bitna u uzgoju češljugara. Trebalo bi je davati najmanje do polovice vremena provedenog u gnijezdu, što znači do starosti mladunaca od sedam, osam dana. Tada će roditelji rado preuzeti i klijavu hranu kao zamjenu prirodnoj hrani. Starenjem mladunaca raste udio suhe sjemenske hrane u njihovoj prehrani. Za vrijeme cijelog uzgoja mladunaca trebamo davati i svježi list maslačka.

G. Marek istovremeno svojim češljugarima daje lutke crva brašnara (najbolje u mekoj ovojnici) koje rado jedu. Crve brašnare hrani zobenim pahuljicama, nasjeckanim listovima maslačka i koprive. Povremeno im daje naribanu mrkvu koju posipa s Nekton-S prahom. Ribana mrkva ima prednosti jer je crvi više vole nego u komadima, lakše je probavljaju, a tako ih je lakše vitaminizirati. Ovaj uzgajatelj samo iznimno rijetko daje jajnu hranu i kako sam kaže ona ne igra nikakvu ulogu u ishrani njegovih češljugara. Nakon izlijetanja ptića ponudu životinjskih bjelančevina treba malo - pomalo smanjivati. Tjedan dana nakon izlijetanja više ne daje lutke crva brašnara.

U kasnijem uzgoju, lipanj / srpanj, obzirom da poluzrelog sjemenja maslačka više nema (ako ga niste spremili u zamrzivač), može ga se nadomjestiti drugim biljkama koje dozrijevaju u to vrijeme. Tako možemo dati poluzrelo sjeme repice, koju lako nalazimo i obilat je izvor prirodne hrane. Dobro će prihvatiti i mliječnu zriobu raznih kostriša, prvenstveno poljskog ostaka (Sonechus arvensis) i biljke livadna kozja brada (Tragopogon pratensis) koju Njemci zovu Wiesn - Bocksbart. Povremeni uzgoj samo s klijavom hranom, lutkama crva brašnara i svježim listovima maslačka isto tako prolazi uspješno kod ovog uzgajatelja češljugara.

Prema njegovom iskustvu, ako nisu uznemiravane, mlade ptice ostaju u gnijezdu oko šesnaest dana. Nakon izletanja roditelji će ih hraniti još dva do tri tjedna i to prvenstveno mužjak jer ženka zasniva slijedeći nasad. Mlade ptice treba prstenovati šestog dana života. Samo iznimno rijetko će roditelji zbog prstena izbaciti mladunce iz gnijezda (navodi samo jedan slučaj).

Sa prehranom češljugara nema problema. Kao temeljnu hranu daje sjemensku mješanicu za čižke i za češljugare firme Blatner. U proljeće daje klijavu hranu iste te firme za čižke koja je naročito bogata sjemenjem raznih salata i nigerom. Važno je davati minerale a daje ih u formi grita od školjaka i kalcija u formi usitnjenih ljusaka kuhanih kokošjih jaja. Potreba za mineralima je naročito pojačana u uzgojnom periodu (nesenje jaja i rast mladunaca) te periodu promjene perja. Hrana životinjskog podrijetla već je prije navedena. Od zelene hrane daleko najviše daje maslačak (list i glavice). Za maslačkom postoji interes češljugara i u mitarenju. Osim maslačka češljugari naročito vole i uživaju u poluzrelom sjemenju noćurka (Oenothera biennis). Ono dozrijeva u srpnju i kolovozu a nalazi se u sjemenim mahunama ove biljke. Stare i mlade ptice s oduševljenjem vise na toj biljci koja može biti veća od jednog metra. Kljunovima buše pojedine mahune kako bi izvadili sitne, okrugle, tamnosmeđe sjemenjače. I estetski je užitak promatrati češljugare kako u grozdovima vise na mahunama ove biljke te se naslađuju sjemenjem. U prirodi noćurak nalazimo na suhim tlima.

U drugom mjesecu života, približno sa šest tjedana, mladi mužjaci počinju pjevušiti svoju pjesmu slušajući i oponašajući stare pjevače. U kasnijim leglima to je problem jer su stare raspjevane ptice u međuvremenu ušle u promjenu perja i prestale pjevati. Kako bismo ipak mladim mužjacima omogućili slušanje pjeva koristimo se tehnikom. Puštamo im pjesmu snimljenu na vrpci ili CD-u.

Podvrste češljugara:

Carduelis carduelis grupa:

C.c. carduelis – Većina Europe i Skandinavije, Od Danske, istočne Nizozemske i Belgije, centralne Franuske pa sve do Urala, južno do Italije, sjeverni dijelovi ex Jugoslavije, sjevero-zapadna Rumunjska, sjeverna Ukrajina, europski dio Rusije.

C.c. britannica – Britanski otoci , sjever i sjeverozapad Francuske, i priobalje Belgije i Nizozemske.

C.c. balcanica – Centralnii i priobalni dijelovi ex Jugoslavije, jug Rumunjske pa do Krete i europski dio Turske.

C.c. tschussi – Korzika, Sardinija, Sicilija.

C.c parva – Jug Francuske,Pirinejski poluotok, Balearski otoci, Azori, Madeirski i Kanarski otoci i sjeverna Afrika, od Maroka do priobalnog dijela Libije.

C.c. niedecki – Istočni Sporadski otoci, Rodos,Karpatski otoci, Mala Azija, sjever Iraka, te od sjevera od juga regije Kavkaza,Cipar i Egipat.

C.c. brevirostris – Sjever Irana, Azerbejđan i istočna Turska.

C.c. major - Zapadni i središnji Sibir, sjeverni Kazakstan. Zimi jugoistočni dijelovi europske Rusije i Transkaspijska oblast.

C.c loudoni - Južni Kavkaz i Iran.

Carduelis caniceps grupa:

C.c. caniceps - Južno-centralna Azija, Zapad Pakistana sjeverno do Himalaje, istočno do centralnog Nepala.

C. c. paropanisi – Sjevero-istočni Iran i sjever Afganistana istočno kroz Turkmenistan, Uzbekistan, gorje Tien Shan , jugo-istočni Kazakstan.

C. c. subulata - Južno-centralni Sibir, od centralnog i južnog dijela Altai gorja kroz zapadnu Mongoliju sve do Bajkalskog jezera.

Rasprostranjenost češljugara:

	Prisutnost cijele godine
	Ljetni rasplodni period
	Zimsko obitavalište
	Prolazna obitavališta

Uzgoj i briga:

Kao i mnoge druge zebe, češljugari su vrlo agresivni na ostale zebe tijekom vremena kada imaju mlade samo što je kod njih to jos više primjetno. Iz tog razloga mogi uzgajivači preporučuju držanje pojedinog para češljugara u letarci ili volijeri dimenzija 120x100x200 cm (dužina x širina x visina). Preporučljivo je da letarka ili volijera bude do pola zaštićena kako bi price imale zaklon od vjetra i kiše, te kako bi preko ljeta ptice imale sjenu od sunca.

U zaštićenom dijelu letarke postavlja se gnijezdo , najčešće uzgajatelji koriste iste gnijezda kakva se koriste za kanarince boje.Uzgajatelji oko gnijezda najčešće stavljaju borove grane kako bi se ptice osjecale sigurnijima i kako bi ambijent bio sto prirodniji. Naravno ipak se mora voditi računa da je moguce motrenje gnijezda i prstenovanje mladih ptica kad dode vrijeme za to. Materijal koji se pticama nudi za oblaganje gnijezda je načešće kokosove vlati, konjska dlaka, vlati suhe trave, jutena vlakna i ostalo. Ako mužjak i ženka prihvate jedno drugo vrlo brzo kreću sa gradnjom gnijezda , i naposlijetku ženka snese jaja na kojima počinje ležati. Nakon otprilike 12 – 14 dana mladi ptići se vale iz gnijezda. Tada roditeljima treba davati što različitije poluzrelo sjemenje koje pronalazimo u prirodi (maslačak) , te je neophodno davati živu hranu (lutke crva brašnara), mravlje ličinke i ostalo. Uzgajivači isto tako daju roditeljima klijelo sjeme i komercijalnu jajčanu hranu, a isto tako i tvrdo kuhano jaje pomješano sa krušnim mrvicama ili naribanim petitt keksima. Mlade hrani iskljucivo ženka do starosti 5 – 6 dana , a nakon toga počinje ih hraniti i mužjak, tek tada ženka može nesto češće napustiti gnijezdo koje je do tada napuštala samo zbog obavljanja nužde i pića.

Prstenovanje mladih se najčešće izvodi 5 -6 dana nakon valjenja mladih iz jajeta, ali nije pravilo , ovisi o tome koliko kvalitetno roditelji hrane mlade i kakva je kvaliteta hrane.

Nakon otprilike 14 dana mladi ptice napuštaju gnijezdo, i od tada za njih se brine i dohranjuje ih mužjak, dok se ženka priprema za dugo leglo od najčešće tri. Od iznimne je važnosti za ptice da tijekom stresnog razdobja roditeljsva imaju dostupnu raznoliku i zdravu hranu, sa puno zelene hrane (lisit maslačka, radića, blitve i ostalog), te svježeg voca ( jabuka,kruška...),kao i dodatke minerala u hranu i vodu.

Tijekom jeseni i zime ptice hranimo sjemenskom hranom pojačanom sjemenjem bogato uljima ( konoplja , suncokret, lan ). U proljeće ponovo reduciramo sjemenje bogato uljem , u protivnom je moguce da se ptice udebljaju sto nije preporučljivo.

Mužjak česljugara	Ženka česljugara
Crvena maska prelazi preko ruba oka	Crvena maska ne prelazi preko ruba oka
Ramena mužjaka su crne boje	Ramena ženke su smeđkaste boje

Češljugar - Carduelis carduelis

Goldfinch
Stieglitz Distelfink
Cardellino
Jilguero
Chardonneret élégant

Stručna klasifikcija : Porodica : FringillidaeZs (Zebe)j

Rod : Carduelis

Vrsta : C. carduelis

Hrvatski regionalni nazivi: Grdelac, grdelin, stiglic, stiglec.

Češljugar, jedna od najraznobojnijih ptica pjevica, ova ptica se nastanjuje širom Europe izuzevši daleki sjever Europe.U vrijeme parenja i gniježđenja u proljece rijetko ih se primjećuje. Češljugar je izuzetno oprezna ptica, tj. majstor je prikrivanja, i jedino ga njegova melodična pjesma povremeno otkriva. Gnijezdo, koje obicno gradi ženka je jednako tako vješto skriveno i kamuflirano, zbog toga grabežljivci samo u rijetkim slučajevima pronađu i unište mlade. Ženka gradi gnijezdo od raznog materijala koji pronalazi u prirodi kao sto su suhe vlati trave, male grančice, te smrekove ili borove iglice. U vrtovima česljugari najčešće grade gnijezdo na stablu jabuke ili trešnje, dok u parkovima najčešće na topolama i javoru. Ženka najčešće snese 5-6 jaja i leži na njima 9 – 14 dana, za sve to vrijeme mužjak joj hranu donosi u gnijezdo. Oba roditelja hrane mlade , i to različitim lisnim ušima u pocetku, a kasnije lako probavljivim sjemenom različitih biljaka koje pronalaze u prirodi. Nakon što mladi češljugari napuste gnijezdo i osamostale se, skupljaju se u velike mase i najčešće se zadržavaju u tom području tijekom cijele zime. Češljugari se najčešće zimi hrane raznim vrstama sjemenja čičaka i ostalog sjemenja, koje vjesto izvlače iz biljaka svojim kljunovima.

Obitavališta: Većinom obitavaju u nizinskim područjima, ali npr. Švicarskoj se gnijezde sve do 1000 m nadmorske visine, a pojavljuju se u kasno ljeto i jesen na alpskim livadama na visini čak do 2400 m.

Češljugari su krhke i osjetljive, ali i prekrasno obojene ptice, sa poprilično izraženim kljunom i sa laganim plesnim letom. Kroz povijest ljudi su primjećivali njegov blistav i zanimljiv izgled, zlatno-žute crte koje se protežu uzduž crnih krila . Odrasle ptice imaju jedinstveno obojena područja na glavi u kontrastu crveno-bijelo-crna područja , žuto-smeđa leđa , izraženu bijelkastu pozadinu i crni rep sa bijelim elipsastim poljima na repnim perima.

Duljina: 11 – 14 cm

Težina: 11 – 17 g.

Raspon krila: 21 – 25 cm

Veličina jaja: 15,6 do 20,0 x 12,3 do 14,3 mm

Češljugar je ptica pjevačica koja spada u red zeba i najvoljenija kućna ptica pjevica, kao zbog njenih prekrasnih boja, tako i zbog raznovrsnog pjevanja. U nekim područjima se još naziva i štiglić, ciganče, gardelac, grdelin i sl. Živi u svim krajevima zemlje i to ponajprije gdje ima ljudi, pa mu je samim tim lakše doći i do hrane u dugim zimskim danima.
Od svih vrsta zeba njegova je pojava lako uočljiva: prsa su mu svijetlosmeđe boje, dok su krila žuto crna sa bijelim pjegicama .Rep je također crn sa bijelim pjegicama , a glava mu je obrubljena jarko crvenim, bijelim i crnim krugovima.





Mužjak i ženka su gotovo uvijek zajedno i jako ih je teško razdvojiti. Često se događa da ukoliko ulovimo ženku, mužjak zna danima stajati na mjestu gdje je ulovljena čekajući svoju družicu. Ženke su čista suprotnost ukoliko se ulovi mužjak. Ne čeka ni sekunde već odmah odleti.

Češljugari svoja gnijezda prave u niskom drveću ili voćkama, a naprave ga od mahovine, korjenčića, lišajeva i sličnih materijala. Ženka u prosjeku iznese od 4 - 6 jaja, a mladi se izlegu nakon trinaest dana ležanja na jajima. Mladi češljugari su potpuno smeđe boje i da namaju žutog perja na krilima vrlo teško bi se ih moglo prepoznati.

U kavezu se strahovito brzo pripitome i započnu sa svojim pjevom. Čak se znalo događati da je češljugar propjevao istog dana kada je i ulovljen.
Najbolji primjerci za kavez su mladi, ali ulovljeni tokom jeseni, jer se najlakše pripitome ( mada ni sa starijima nema problema oko pripitomljavanja ) i kad odrastu pitomi su kao i kanarinci. Jedina onda razlika između njih da je češljugar puno nemirniji i živahniji od kanarinca.

Od hrane najradije jede sjemenke bogate uljima ( sjeme konoplje ), ali za duži život potrebno mu je davati mješanu hranu kao i za kanarinca. Pored raznog mješanog sjemena treba mu davati i voća, povrća i komadić žumanjka kuhanog jajeta. Sa žumanjkom ne treba pretjerivati dovoljno mu je dati dva - tri puta mjesečno i to male količine.

Češljugari su vrlo popularne ptice za parenje s kanarincima, jer je parenje vrlo lako, a tada se dobivaju krupni dugovječni pjevači lijepih boja nazvani bastardi.

PTIČJI PJEV
Autor/-ica: rijec

ovo nije priča o ptici

Postoje dvije vrste zvukova. Oni koje proizvodi čovjek i njegovi i oni koje nam daje majka priroda. U one prve ubraja se tiktanje sata, buka automobila, zvuk s radija, a u one druge šum vjetra, glasanje životinja, žuborenje mora...Tog dana, na autobusnom kolodvoru velikog grada, stvorila se nezamisliva gužva. Jedna je djevojka ispod sata čekala roditelje čiji je autobus kasnio. Dvije djevojčice izgubile su svoju mamu i sad je uporno traže. Jednom starijem gospodinu zavrtjelo se u glavi i skoro se srušio. Jedan je student izgubio osobnu iskaznicu, a čak devet studentica žurilo se je preko gomile na autobus koji kreće za desetak minuta. Manja grupica prijatelja zadirkivala je starije osobe i glasno pričala o svakakvim neprimjerenim temama. Dva zaljubljena para besramno su se ljubila u javnosti dok ih je desetak drugih parova diskretno promatralo. Jedan je kondukter ispitivao ljude za smjer u kojem idu. Neki je otac pak vikao na svojeg sina jer je u dva dana potrošio tjedni džeparac. Jedan je starac glasno komentirao nekulturu današnjih mladih, a neki je drugi čovjek još glasnije komentirao poraz svoje nogometne ekipe. Na kolodvoru je čak stotinu ljudi pušilo cigarete, dvadeset njih Marloboro. Muškarac srednjih godina, koji je također pušio, razmišljao je o poklonu koji bi kupio svojoj ženi za imendan. Netko iz gomile viknuo je riječ na J. Dva prijatelja udvarala su se jednoj djevojci dok je neki 'mentalno zaostao' čovjek naglas smišljao kako zavesti tu istu djevojku svojim izvrsnim znanjem filozofije. Čula sam i nekoga kako priča viceve. Ali nitko nije čuo mene. Svi su radili neke svoje stvari i brinuli se za svoje probleme. Nitko se nije obazirao na moje pjevanje. A pjevala sam svoje najljepše pjesme. Pjevala sam što sam glasnije mogla. Čak sam sjela na najvidljivije mjesto, na veliki kolodvorski sat gdje me je svatko mogao vidjeti. Mislila sam da će me barem sada, dok je sve puno ljudi, netko primjetiti. Ali nije.Tada mi je sinula ideja. Bila sam svjesna opasnosti koje ona podrazumijeva no nisam oklijevala ni sekunde. U određenom trenu uletjela sam u kabinu za razglas. Zaprepaštena službenica mislila je da sam slučajno uletjela i željela mi je pokazati izlaz van. Ali ja se nisam dala otjerati, stala sam pred mikrofon i počela pjevati. Sad su me svi čuli. Bila sam tako ponosna. Pjevala sam sve glasnije i glasnije, sve ljepše i ljepše, a na licima ljudi počeo se javljati osmijeh.U tom trenutku, bila sam sigurno najsretnija ptica na svijetu iako se već sljedećeg trenutka sve završilo. Debeli zaštitar lupio me je metlom i u trenu sam pala mrtva. No svoju smrt sam dočekala jer sam osjetila da je moj život ipak imao smisla.

The vocal skills of birds are due in part to the unusual structure of their vocal anatomy and are decidedly more complex than a human's. The bird's equivalent to the human sound box is called a syrinx. The two part syrinx is located deep within the bird's chest at the junction of the air tubes that lead from the lungs. Each half of the syrinx is attached to one of the two different air tubes giving it the ability to produce two different notes at the same time.

Birds use this incredible ability when searching for a mate, when defending and declaring a territory, or to maintain the bond of a pair. For these reasons, males usually are more vocal than females with spring being the most vocal season. Dawn is the bird's most vocal time of day. Scientists are still not sure why birds seem to prefer dawn but it is characteristic of birds worldwide.

We still have many things to learn from our avian friends. But not knowing all the answers, thankfully, doesn't keep us from enjoying the sites and sounds of birding!

Researchers who study birds know that the quality of the birdsong is a good indicator of fitness. Evolutionary biologist Marlene Zuk, writing in the entertaining Riddled With Life: Friendly Worms, Ladybug Sex, and the Parasites That Make Us Who We Are, describes how disease and parasites drive the evolution of showy colors, structures and behavior. She and a colleague theorized that female birds use these features to select males who are more parasite-free, and thus species with more parasites should have evolved flashier colors and songs to distinguish the fittest males.

Indeed, their research showed that brighter bird species had more parasites, as did those that sang more musically complex songs. In another study, researchers discovered that the type of immunity exerted an influence on birdsong: the number of song bouts was higher in birds with better cell-mediated immunity (general immunity that aids wound healing) and the length of the bouts greater in birds with better humoral (i.e., antibody) immunity.

In addition to the role of birdsong in the mating ritual, many birds have unique songs that they sing under special circumstances: flight, aggression, dawn, nightfall. Recently, while walking in a park at dusk, I heard emanating from one dense tree an almost deafening cacophony like a hundred teenagers on the phone. As I passed close to the avian highrise, the twittering abruptly stopped: "Shh! My parents are listening." Once I'd passed underneath, it started up again. Some researchers theorize that these peak activities at dusk and dawn occur because acoustic factors make these the best times for sound transmission over distance.

Birds use calls to warn other birds of predators. Domestic chickens have distinct alarm calls for aerial and ground predators, a practice observed in some mammalian species as well. Individual birds also seem to be able to identify each other through their calls: mothers and chicks, mates, members of a flock.

Many birds engage in duet calls, where the male's call is answered antiphonally by the female in a call and response, but the significance of this is unclear. Some birds, such as starlings and mockingbirds, creatively incorporate arbitrary musical bits learned during the individual's lifetime. In many species, although the basic song is the same for all members of the species, young birds learn some details of their songs from their fathers, which get passed down through generations.

Composers have long been interested in representing birdsong in music. One of the earliest surviving pieces is the 13th century "Sumer is icumen in," which imitates the cuckoo. Beethoven and Mahler each imitated birdsong in a symphony, as did Bartok in the third piano concerto. Birdsong features prominently in the music of 20th century composer Olivier Messiaen. Jazz clarinetist David Rothenberg has written an informative book, Why Birds Sing: A Journey Into the Mystery of Bird Song, and recorded a CD of music based on the sounds of birds.