Gospodin Jürgen Marek češljugare uzgaja više od 10 godina. On u svom tekstu ne razdvaja podvrste češljugara (npr. Carduelis Carduelis Major od drugih podvrsta), jer je to za uzgoj i njegu ovih ptica nebitno, budući da su njihova prehrana i uzgoj u pokušaju domestificiranja identični. Drži ih na lođi u letarkama širine 0,65 m, dubine 1,25m i visine 2,30m. Lođa je otvorena cijele godine. Iz njegovog teksta izdvojio sam one dijelove koji će našim uzgajateljima biti od koristi.

Češljugari su poznati, kao i mnoge nedomestificirane ptice da oni sami odabiru partnere. Stoga im treba osigurati makar i minimalnu mogućnost samoizbora. Jednoj ženki u letarki pridružujemo najmanje dva mužjaka ili pak jednom mužjaku najmanje dvije ženke. Ako to učinimo početkom zime već u veljači primjećujemo prve znakove simpatija koje se izražavaju u traženju kontakta kljunovima. Početkom proljeća primjećujemo, karakteristično za češljugare, horizontalno zakretanje tijelom (lijevo-desno) s istovremenim spuštanjem krila i širenjem repa. Usklađivanje u fazi uparivanja (samostalnog izbora partnera) , počinje onda kada partner sjedi nasuprot u istovjetnoj poziciji i usklađenih pokreta. Zatim se često prate zajedničkim letom s jedne pozicije na drugu.

Približavanjem parenja, pojačavanjem nagona, netrpeljivost prema suparnicima jača i sada treba odvojiti parove. Iskustvo g. Mareka govori kako s parenjem možemo računati u drugoj polovici travnja. Prvi nasad bude položen početkom svibnja. Ove navode potvrđuje njegova evidencija koju vodi pedantno, a odnosi se na cjelogodišnje držanje ptica u vanjskim uvjetima. U sobnom držanju ptica, parenje i nesenje jaja počinje ranije, ali ishod je nesiguran. Broj neoplođenih jaja je tada vrlo visok.

Pokazuju li ptice interes za gradnju gnijezda dajemo im na raspolaganje mahovinu, suhu travu, životinjsku dlaku, kozmetički vatu, pamuk (može i 'pamuk' topole, ciganskog perja, vrbe, šaša - op. prev.). Vata, pamuk i životinjske dlake, osim za gradnju gnijezda, služe i za 'nagovaranje' partnera, tako da ih ptice čupaju i nose amo-tamo po letarci.

G. Marek koristi plastična gnijezda za kanarince stasa. Gnijezdo stavi u prednji dio letarke ispod krova na gredu za koju ga pričvrsti vijkom. Kako bi se parovi privikli na gnijezdo on drži dva gnijezda cijele godine u svakoj letarci. Početkom gniježđenja vadi stara gnijezda i postavlja novo. Ako zbog bilo kojeg razloga nije postavio plastično gnijezdo tada bi njegovi češljugari uvijek koristili borove grane (koje stavlja radi dekoracije) kao podlogu za gnijezdo. Nesenje jaja se odvija u jutarnjim satima, u pravilu oko sedam sati. Nasad većinom broji pet jaja, rijetko četiri.

Ponašanje mužjaka prema partnerici za vrijeme ležanja na jajima je različito i jako individualno. Raspon ponašanja seže od potpune ravnodušnosti do osobite brižljivosti, a očitava se u hranjenju partnerice u gnijezdu, čestim obilaskom, praćenjem pri izlijetanju iz gnijezda, dakle sudjelovanjem baš u svemu.

Dvanaestog do četrnaestog dana vale se pilići. Tada se opaža veća aktivnost hranjenja koje se slijedećih dana još intenzivira. Partner hrani svoju ženku na gnijezdu, tako da ona ne mora napuštati gnijezdo zbog uzimanja hrane. Izlazi samo zbog pijenja vode i nužde. Negdje oko četvrtog dana ženka preuzima kompletnu obvezu hranjenja i radi uzimanja hrane napušta gnijezdo. Time je mužjaku omogućeno direktno hranjenje potomstva.

Važnu ulogu u uzgoju češljugara ima davanje poluzrelog sjemenja divljih korova i trava. Ako se roditeljima nude odgovarajuće biljke u dostatnim količinama i hranjenje će biti obilatije. Poluzrelo sjemenja maslačka (može i čuvano u zamrzivaču), davano u velikim količinama, ima naročitu ulogu u ishrani mladunaca. Prirodna hrana je bitna u uzgoju češljugara. Trebalo bi je davati najmanje do polovice vremena provedenog u gnijezdu, što znači do starosti mladunaca od sedam, osam dana. Tada će roditelji rado preuzeti i klijavu hranu kao zamjenu prirodnoj hrani. Starenjem mladunaca raste udio suhe sjemenske hrane u njihovoj prehrani. Za vrijeme cijelog uzgoja mladunaca trebamo davati i svježi list maslačka.

G. Marek istovremeno svojim češljugarima daje lutke crva brašnara (najbolje u mekoj ovojnici) koje rado jedu. Crve brašnare hrani zobenim pahuljicama, nasjeckanim listovima maslačka i koprive. Povremeno im daje naribanu mrkvu koju posipa s Nekton-S prahom. Ribana mrkva ima prednosti jer je crvi više vole nego u komadima, lakše je probavljaju, a tako ih je lakše vitaminizirati. Ovaj uzgajatelj samo iznimno rijetko daje jajnu hranu i kako sam kaže ona ne igra nikakvu ulogu u ishrani njegovih češljugara. Nakon izlijetanja ptića ponudu životinjskih bjelančevina treba malo - pomalo smanjivati. Tjedan dana nakon izlijetanja više ne daje lutke crva brašnara.

U kasnijem uzgoju, lipanj / srpanj, obzirom da poluzrelog sjemenja maslačka više nema (ako ga niste spremili u zamrzivač), može ga se nadomjestiti drugim biljkama koje dozrijevaju u to vrijeme. Tako možemo dati poluzrelo sjeme repice, koju lako nalazimo i obilat je izvor prirodne hrane. Dobro će prihvatiti i mliječnu zriobu raznih kostriša, prvenstveno poljskog ostaka (Sonechus arvensis) i biljke livadna kozja brada (Tragopogon pratensis) koju Njemci zovu Wiesn - Bocksbart. Povremeni uzgoj samo s klijavom hranom, lutkama crva brašnara i svježim listovima maslačka isto tako prolazi uspješno kod ovog uzgajatelja češljugara.

Prema njegovom iskustvu, ako nisu uznemiravane, mlade ptice ostaju u gnijezdu oko šesnaest dana. Nakon izletanja roditelji će ih hraniti još dva do tri tjedna i to prvenstveno mužjak jer ženka zasniva slijedeći nasad. Mlade ptice treba prstenovati šestog dana života. Samo iznimno rijetko će roditelji zbog prstena izbaciti mladunce iz gnijezda (navodi samo jedan slučaj).

Sa prehranom češljugara nema problema. Kao temeljnu hranu daje sjemensku mješanicu za čižke i za češljugare firme Blatner. U proljeće daje klijavu hranu iste te firme za čižke koja je naročito bogata sjemenjem raznih salata i nigerom. Važno je davati minerale a daje ih u formi grita od školjaka i kalcija u formi usitnjenih ljusaka kuhanih kokošjih jaja. Potreba za mineralima je naročito pojačana u uzgojnom periodu (nesenje jaja i rast mladunaca) te periodu promjene perja. Hrana životinjskog podrijetla već je prije navedena. Od zelene hrane daleko najviše daje maslačak (list i glavice). Za maslačkom postoji interes češljugara i u mitarenju. Osim maslačka češljugari naročito vole i uživaju u poluzrelom sjemenju noćurka (Oenothera biennis). Ono dozrijeva u srpnju i kolovozu a nalazi se u sjemenim mahunama ove biljke. Stare i mlade ptice s oduševljenjem vise na toj biljci koja može biti veća od jednog metra. Kljunovima buše pojedine mahune kako bi izvadili sitne, okrugle, tamnosmeđe sjemenjače. I estetski je užitak promatrati češljugare kako u grozdovima vise na mahunama ove biljke te se naslađuju sjemenjem. U prirodi noćurak nalazimo na suhim tlima.

U drugom mjesecu života, približno sa šest tjedana, mladi mužjaci počinju pjevušiti svoju pjesmu slušajući i oponašajući stare pjevače. U kasnijim leglima to je problem jer su stare raspjevane ptice u međuvremenu ušle u promjenu perja i prestale pjevati. Kako bismo ipak mladim mužjacima omogućili slušanje pjeva koristimo se tehnikom. Puštamo im pjesmu snimljenu na vrpci ili CD-u.