Češljugar je ptica pjevačica koja spada u red zeba i najvoljenija kućna ptica pjevica, kao zbog njenih prekrasnih boja, tako i zbog raznovrsnog pjevanja. U nekim područjima se još naziva i štiglić, ciganče, gardelac, grdelin i sl. Živi u svim krajevima zemlje i to ponajprije gdje ima ljudi, pa mu je samim tim lakše doći i do hrane u dugim zimskim danima.
Od svih vrsta zeba njegova je pojava lako uočljiva: prsa su mu svijetlosmeđe boje, dok su krila žuto crna sa bijelim pjegicama .Rep je također crn sa bijelim pjegicama , a glava mu je obrubljena jarko crvenim, bijelim i crnim krugovima.
Mužjak i ženka su gotovo uvijek zajedno i jako ih je teško razdvojiti. Često se događa da ukoliko ulovimo ženku, mužjak zna danima stajati na mjestu gdje je ulovljena čekajući svoju družicu. Ženke su čista suprotnost ukoliko se ulovi mužjak. Ne čeka ni sekunde već odmah odleti.
Češljugari svoja gnijezda prave u niskom drveću ili voćkama, a naprave ga od mahovine, korjenčića, lišajeva i sličnih materijala. Ženka u prosjeku iznese od 4 - 6 jaja, a mladi se izlegu nakon trinaest dana ležanja na jajima. Mladi češljugari su potpuno smeđe boje i da namaju žutog perja na krilima vrlo teško bi se ih moglo prepoznati.
U kavezu se strahovito brzo pripitome i započnu sa svojim pjevom. Čak se znalo događati da je češljugar propjevao istog dana kada je i ulovljen.
Najbolji primjerci za kavez su mladi, ali ulovljeni tokom jeseni, jer se najlakše pripitome ( mada ni sa starijima nema problema oko pripitomljavanja ) i kad odrastu pitomi su kao i kanarinci. Jedina onda razlika između njih da je češljugar puno nemirniji i živahniji od kanarinca.
Od hrane najradije jede sjemenke bogate uljima ( sjeme konoplje ), ali za duži život potrebno mu je davati mješanu hranu kao i za kanarinca. Pored raznog mješanog sjemena treba mu davati i voća, povrća i komadić žumanjka kuhanog jajeta. Sa žumanjkom ne treba pretjerivati dovoljno mu je dati dva - tri puta mjesečno i to male količine.
Češljugari su vrlo popularne ptice za parenje s kanarincima, jer je parenje vrlo lako, a tada se dobivaju krupni dugovječni pjevači lijepih boja nazvani bastardi.
Od svih vrsta zeba njegova je pojava lako uočljiva: prsa su mu svijetlosmeđe boje, dok su krila žuto crna sa bijelim pjegicama .Rep je također crn sa bijelim pjegicama , a glava mu je obrubljena jarko crvenim, bijelim i crnim krugovima.
Mužjak i ženka su gotovo uvijek zajedno i jako ih je teško razdvojiti. Često se događa da ukoliko ulovimo ženku, mužjak zna danima stajati na mjestu gdje je ulovljena čekajući svoju družicu. Ženke su čista suprotnost ukoliko se ulovi mužjak. Ne čeka ni sekunde već odmah odleti.
Češljugari svoja gnijezda prave u niskom drveću ili voćkama, a naprave ga od mahovine, korjenčića, lišajeva i sličnih materijala. Ženka u prosjeku iznese od 4 - 6 jaja, a mladi se izlegu nakon trinaest dana ležanja na jajima. Mladi češljugari su potpuno smeđe boje i da namaju žutog perja na krilima vrlo teško bi se ih moglo prepoznati.
U kavezu se strahovito brzo pripitome i započnu sa svojim pjevom. Čak se znalo događati da je češljugar propjevao istog dana kada je i ulovljen.
Najbolji primjerci za kavez su mladi, ali ulovljeni tokom jeseni, jer se najlakše pripitome ( mada ni sa starijima nema problema oko pripitomljavanja ) i kad odrastu pitomi su kao i kanarinci. Jedina onda razlika između njih da je češljugar puno nemirniji i živahniji od kanarinca.
Od hrane najradije jede sjemenke bogate uljima ( sjeme konoplje ), ali za duži život potrebno mu je davati mješanu hranu kao i za kanarinca. Pored raznog mješanog sjemena treba mu davati i voća, povrća i komadić žumanjka kuhanog jajeta. Sa žumanjkom ne treba pretjerivati dovoljno mu je dati dva - tri puta mjesečno i to male količine.
Češljugari su vrlo popularne ptice za parenje s kanarincima, jer je parenje vrlo lako, a tada se dobivaju krupni dugovječni pjevači lijepih boja nazvani bastardi.
objavio/la birdsong | 02:26
0 komentara:
Objavi komentar
Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]
<< Početna stranica