U ovom članku g. Pütz opisuje posjet poznatom uzgajatelju u Njemačkoj g. Robertu Benderu iz Limburga. O njemu kaže slijedeće: Uzgojni prijatelj Robert Bender je već godinama poznat u krugovima uzgajatelja ptica. Poznat je po uspjesima na izložbama, a naročito kao veliki zaljubljenik u češljugare.

Njegovi su češljugari smješteni u velike letarke. Natkrivene su, kako kaže sam g. Bender, samo zato kako bi njemu za nevremena bio olakšan pristup do ptica. Dakle, ovi su češljugari držani tako reći u slobodnoj prirodi. Ptice pjevaju glasno i za vrijeme snimanja za časopis. Sve su ptice, također i mutacije, robusne i očito se dobro osjećaju u takvim uvjetima. Za prečke koristi prirodne grane različite tvrdoće. Na betonskom podu (kako ne bi mogli ulaziti glodavci), nalazi se pijesak. Uz to na raspolaganju je grit kojeg ptice mogu uzimati po želji.

Kao zdrav temelj uspješnog uzgoja češljugara g. Bender navodi kako je naročito važno svaku pojedinu pticu svakodnevno dobro promotriti. Dakle ne baciti samo kratak pogled na njih već svaku pticu pažljivo promotriti. Tako ćemo se osvjedočiti da se sve ptice u redu.

Od 35 pari češljugara u uzgoju 1997 godine dobio je ukupno 225 mladih ptica. Uspjehu svakako bitno pridonosi i omogućavanje samostalnog odabira partnera u zajedničkoj zimskoj letarci. Harmonija uzgojnih parova je od velike važnosti za uspješan uzgoj. Kao materijal za gradnju gnijezda koristi vatu, šarpiju, kokosova vlakna. Za zaštitu od pogleda oko gnijezda stavlja grančice umjetnog božićnog drvca koje koristi samo jednu sezonu.

Sjemenska hrana: svjetla perila, niger, sjeme strička (Distelsamen, lat. Cirsium spp.). Konoplju daje samo u vrijeme promjene perja u zasebnim posudicama. Daje vitaminski preparat Nekton - Tonik K u malim posudicama kako bi ih ptice mogle uzimati po želji. Uvijek stavlja samo malo tog preparata. U knjizi o uzgoju češljugara talijanskog autora Giorgia Bassegia ovaj se preparat također spominje.

Uzgojna hrana: Kao uzgojnu hranu ovaj uzgajatelj koristi 50% gotove jajne smjese + 50% tvrdo kuhanih kokošjih jaja, u što primješa malo naribane mrkve. Sve to zajedno izmiješano daje vlažno - rahlu smjesu. U tu hranu često pridodaje sitno narezanog lista maslačka. Naravno da posebno daje i glavice maslačka odrezanih vrhova. Dnevno - tako dugo dok nema mraza - stavlja komad mrkve među žice koju ptice, kada nauče, rado kljucaju. Sjemene stapke noćurka su također prisutne u letarkama, da bi ptice uz hranu imale i zanimaciju.

G. Pützu je naročito zapeo za oko bijeli češljugar sa žutim oznakama na krilima i s malo zlatnog perja na glavi. Ima crne oči, dakle nije albino. Kako je dobiven? Prije deset godina u Italiji se parilo šarene češljugare upravo s ciljem dobivanja bijele ptice ili barem takove koja bi imala što manje šarenila. Već na svjetskoj izložbi u Münchenu 1972. godine prvi put je izložen gotovo bijeli češljugar. Sparivanjem bijelog s uobičajeno obojanim dobivaju se šarene ptice. Prva i najčešća bjelina koja se javlja iz takvog parenja je bijelo grlo, bijela pera u krilima i repu. Javljaju se i svijetli nokti. Nakon toga parimo šarene ptice međusobno i tako do pojave bijelog češljugara. Naravno da taj dugotrajan postupak više nije potreban jer ćemo pariti bijele češljugare međusobno.

G. Pütz dalje navodi kako je kod g. Bendera prvi put vidio žutog češljugara. Taj češljugar ima inače bijele partije na prsima obojene žuto. Smeđa boja prsiju protkana je žutom bojom i zato je znatno intenzivnija i tamnija. Leđa dobivaju zelenkasti preljev. Radi se o dominantnom nasljednom svojstvu.

Perla češljugari (perla - biser) imaju veliko perje 'isperlano' (bisernasto). To se svojstvo pojavilo na jednoj sivokriloj ptici. Noge i nokti su svijetli. Sparivanje takvog češljugara s normalom dobivaju se potomci normalno obojeni, jedino je paperje svjetlo sivo. Dakle, svojstvo je recesivno. Njihovim međusobnim sparivanjem dobit ćemo oi 'perla' češljugare.

Razliku između pastelnog češljugara i dvostruko pastelnog češljugara g. Bender ovako objašnjava. Npr. ahat pastel ima leđa žućkasto siva do srebrno siva, a krila su nešto svijetlija nego kod uobičajeno obojanih ptica. A kod duplog pastela veliko krilno i repno perje je jako svijetlo.

Osim već navednih g. Bender posjeduje i smeđu mutaciju češljugara. Uskoro se očekuju nove mutacije, stoga je neophodna edukacija sudaca o ovoj materiji. (To je bila 1998. godina. Danas, 2007. godine postoje i slijedeće mutacije češljugra: satenska, eumska, izabelna i opalna. - op. prev.)